Park prirode „Palić”
Park prirode „Palić” obuhvaća plitko nizinsko jezero Palić i dio naselja Palić. Čine ga prirodne vrijednosti (jezero Palić, Veliki park) i kulturne vrijednosti (više objekata Banje Palić iz druge polovice XIX. stoljeća).
Ljekovitost mulja alkalnog stepskog jezera je utjecala na to da se početkom XIX. stoljeća sagradi Banja Palić. Veliki park, osnovan 1840. godine, predstavlja vrijedan objekt s gledišta pejzažne arhitekture. Do danas je sačuvao izvorne elemente, dijelom neobarokni, a dijelom pejzažni stil, ali je istovremeno ostao važno stanište za šumske vrste životinja, među kojima su najbrojnije ptice i slijepi miševi. Prirodna vegetacija (vlažne livade, slatine) je očuvana u fragmentima, samo u zoni Tapšinog kanala i ponegdje uz obalu. Palićko jezero, njegova četiri sektora, su danas izmijenjen ekosustav eutrofnog karaktera, kojim se upravlja u cilju usuglašavanja funkcije prijemnika prečišćenih voda i očuvanja tradicionalne turističke uloge.
Faunistički podaci ukazuju da mozaik antropogenih i izmijenjenih prirodnih staništa Parka prirode služi kao posljednje pribježište ugroženim vrstama, čija su staništa uništena uređivanjem voda i širenjem šumskih i voćarskih monokultura na Subotičko-Horgoškoj pješčari. Jezero se nalazi na istočnom migratornom putu ptica selica pa je do sada zabilježeno više od 200 vrsta ptica među kojima je i 176 strogo zaštićenih vrsta. Najvrjednija staništa su tzv. „Ptičji otoci“ u 2. sektoru gdje je jedino gnjezdilište crnoglavog galeba (Larus melanocephalus) u Srbiji. Ostaci vlažnih staništa uz obalu i samo jezero omogućuju opstanak zaštićenim vrstama vodozemaca i ptica vodenih staništa kao što je vodomar (Alcedo atthis). Ekološki kompleks Palićkog i Ludaškog jezera ima i ključnu ulogu u opstanku vidre u slijevu Kireša.
Turistički kompleks obuhvaća sjevernu i sjeverno-istočnu obalu i dio je zaštićene kulturno-povijesne cjeline s brojnim primjerima arhitekture secesije. Zoo vrt s preko 50 vrsta životinja, uređen je kao arboretum s više od 270 vrsta drveća i grmlja, na površini od 10 ha. U njemu od 2005. godine radi Prihvatilište za divlje životinje po međunarodno prihvaćenim standardima.