Specijalni rezervat prirode ,,LUDAŠKO JEZERO”. Posjetiteljska staza Ludaš – ČURGO Zapadna staza 2700 m.

Specijalni rezervat prirode „Ludaško jezero“
Ludaško jezero se nalazi na sjeveru Vojvodine na teritoriju općine Subotica u blizini državne granice s Mađarskom. Na obali jezera su smještena naselja Ludaš – Šupljak, Hajdukovo i Nosa.
Jezero i naselje uz jezero se još u XVI. stoljeću spominje pod nazivom „Ludaš“, a porijeklo naziva je od riječi „lud“, što na mađarskom jeziku znači „guska“.

Povijest zaštite datira još iz 1955. godine, ali je u sadašnjem obliku jezero zaštićeno od 1994. godine prema uredbi o zaštiti iz 2006. godine. Specijalni Rezervat Prirode ,,Ludaško jezero” obuhvaća površinu od 874 hektara + 2002 hektara zaštitne zone. Pripada I. kategoriji zaštite, kao prirodno dobro od izuzetnog značaja za Republiku. Rezervat je i od međunarodnog značaja, jezero je uvršteno na popis Ramsarskih područja 1977. godine (vlažna područja od međunarodnog značaja).

Prirodno dobro je stavljeno pod zaštitu radi očuvanja ekosustava vlažnih staništa pješčarskog i stepskog prostora s velikom raznovrsnošću predjela i vrsta, reliktnom stepskom zajednicom i biotopom rijetkih vrsta flore i faune. Ludaško jezero je jedini predstavnik plitkih semistatičnih jezera stepskog područja u Republici Srbiji i predstavlja mjesto okupljanja i boravka ptica selica, zbog čega ima međunarodni značaj kao Ramsarsko područje.
Upravljanje ovim prirodnim dobrom je povjereno Javnom poduzeću „Palić-Ludaš“ s Palića. Sa zaštitnom zonom čini jedinstvenu cjelinu na ukupnoj površini od 2849 hektara.

1. Tradicionalni način života

U prošlosti je Ludaško jezero i okolne livade predstavljalo dio života ljudi koji su stanovali uz obalu. Tijekom čestih sušnih ljeta s tih livada je košena najbolja trava, a stepski fragmenti su bili dobri pašnjaci za ispašu ovaca. Stanovnici obale su na bezbroj načina koristili trsku i rogožinu, lovili čikove korpama iz vode, sakupljali jaja ptica koje su se gnijezdile u trsci i poznavali sve vještine kojima su gotovo neprimjetno dolazili do ribe i divljači s vode. Nekada su trsku najbolje kvalitete sjekli upravo iz Ludaškog jezera. Trska se koristila za pokrivanje kuća i ostalih građevina u seoskom gazdinstvu, sve do pedesetih godina XX. stoljeća. Zabate kuća pravili su od trske oblijepljene ilovačom, a od trske su pravljeni i zidovi slabije kvalitete i ograde. Od listova rogoza su se pravili razni upotrebni predmeti: torbe, papuče, korpice, zastori za podove i zidove. Danas je ostalo samo sjećanje na to vrijeme i pokoja stara kuća na Ludaškom šoru.

2. Stepa

Prirodni biljni pokrivač okoline jezera u prošlosti su činile stepe, prošarane manjim šumovitim dijelovima. Danas su stepe skoro u potpunosti pretvorene u njive, jer se zemljište obrađuje do same obale, ili ruba lesnih odsjeka oko jezera Ludaš. Stepske zajednice su se razvile na najkvalitetnijim tipovima zemljišta, koja su postupno pretvorene u oranice. Izvorni biljni pokrivač je opstao samo na malim površinama-fragmentima i mnoge vrste ovih staništa su na rubu nestanka. Posljednji ostaci stepa na pijesku iza Vizitorskog Centra preorani su krajem prošlog stoljeća. O njihovom nekadašnjem postojanju svjedoče samo buseni zaštićenog gorocvijeta (Adonis vernalis) na obali jezera. Karakteristične biljke stepa su divlja žalfija (Salvia pratensis) i grebenasta pirevina (Glyceria plicata). Preoravanje okolnih livada je utjecalo i na kukce i prilično ih je prorijedilo. Još uvijek se uz obalu jezera mogu vidjeti pojedine vrste leptira, kao što su obični plavac (Polyommatus icarus), veliki kupusar (Pieris brassicae) i zorica (Anthocharis cardamines). Na listovima biljaka su skakavci i bogomoljka (Mantis religiosa), koja vreba svoj plijen. Na površini zemlje žive trčuljci i mravi. Stjenice se hrane biljnim sokovima. U rupama se skriva popac.

3. Pogled na jezero

Ludaško jezero predstavlja jezersko-močvarni ekosustav u stepskoj zoni, s bogatim i raznovrsnim živim svijetom uvjetovanim prirodno-povijesnim i suvremenim ekološkim karakteristikama barsko-močvarnog i plitko jezerskog ekosustava. Prevlađujući tip vegetacije Ludaškog jezera je močvarnog karaktera. Dominiraju tršćaci koji se ne javljaju samo u obalnom pojasu, već mjestimično i u centru vodenog okna, gdje grade brojne otoke. Na malim otocima s trskom, koju mještani zovu ,,kotu“, borave kolonije velike bijele čaplje (Egretta alba), crvene čaplje (Ardea purpurea), žute čaplje (Ardeola ralloides), a gnijezdi se i obični galeb (Larus ridibundus). Otoci predstavljaju odmorišta za jedinke obične čigre (Sterna hirundo) i bjelobrade čigre (Chlidonias hybrida). Na Žutoj lesnoj obali, na dijelovima bez vegetacije, gnijezdi se u šupljinama jedna od najljepših ptica – vodomar (Alcedo atthis). Svoju hranu, koja se sastoji od sitnih riba i kukaca, pribavlja ispod vode obrušavajući se sa svoje promatračnice. U vodi živi strogo zaštićena vrsta zmije – bjelouška (Natrix natrix). U gustim tršćacima se kriju sisavci jezera. Loptasta gnijezda patuljastog miša (Micromys minutus) su pričvršćena na stabljikama trske blizu obale jezera. Bizamski pacov (Ondatra zibethicus) je porijeklom iz Amerike. U jezeru se mogu  vidjeti njegova brojna gnijezda koja gradi od trske. Hrani se rizomima trske i rogoza. Strogo zaštićena vrsta sisavaca Euroazijska vidra (Lutra lutra), živi dijelom u vodi, a o njenoj prisutnosti na Ludaškom jezeru svjedoče brojne ,,ploveće trpeze“ i odmorišta u tršćacima uz obalu i usred jezera.

4. Naselja i kultura

Kompleks vlažnih staništa Ludaškog jezera nalazi se na 12 kilometara istočno od grada Subotice u sjevernoj Bačkoj, na granici Subotičke pješčare i lesnog platoa Bačke. Prostire se na području općine Subotica, u katastarskim općinama Palić i Bački Vinogradi. Prirodno dobro je okruženo naseljima Palić, Hajdukovo, Šupljak, Nosa i Bački Vinogradi. Naselje Šupljak (Ludaš) se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1335. godine, kao „Ludasyghaz“. Pojavljuje se na značajnim kartama od XVI. stoljeća. Razvoj salaša u široj okolici Ludaškog jezera počinje u XVIII. stoljeću. Do sredine XX. stoljeća Ludaš je bilo najvažnije naselje u okolici jezera. Imalo je svoju crkvu, groblje, a ovom trasom je išla i pošta između Subotice i Kanjiže. Hajdukovo, naselje na sjevernoj obali jezera, nastalo je početkom XX. stoljeća, zahvaljujući sve raširenijoj sadnji vinove loze na pješčari. Naselje Ludaš je i poslije osnivanja novog naselja – Hajdukovo, zadržao vodeću ulogu, sve do izgradnje autoceste E-5, koja prolazi kroz Hajdukovo, nije izgubilo na ranijem značaju. Okolica jezera krije najveći broj arheoloških nalazišta u okolici Subotice, a smatra se da je to bilo i najintenzivnije naseljavano područje tijekom povijesti. Naselja, nekropole, usamljeni grobovi, humke, spremišta za hranu uz rječicu Kireš, na obali Ludaškog jezera i prostora naselja Nosa, bogata su riznica iz razdoblja paleolita, neolita, bakrenog doba, srednjeg vijeka- renesansnog razdoblja XIV. i XV. stoljeća.

5. Vodni režim Ludaškog jezera - Palićko jezero

U prošlosti je jezero primalo vode sa sjeverozapadne strane, s područja Subotičkih šuma preko niza vlažnih livada, na kojima su se javljali privremeni vodotoci u vlažnim godinama. Na temelju podataka s kraja XVIII. stoljeća, jezero je bilo povezano i sa Slanim jezerom, preko vlažnog područja sa sjeverne strane depresije Čurgo, koje je bilo još zabilježeno kao „Kamenita mlaka“. 1817. godine Ludaš je spojen s Palićkim jezerom preko kanala „Bege“. Kanal je tijekom vlažnijih razdoblja odvodio višak vode iz Palićkog jezera u Ludaš, a preko jezera u Kireš. Tijekom sušnijih razdoblja kanal je bio bez vode, a često se i zatrpavao, što je utjecalo na hidrološki režim jezera.
Kopanjem kanala „Palić-Ludaš“ 1971. godine, Palićko jezero se praznilo preko Ludaša u Kireš. U razdoblju od 1971. do 1975. godine neprečišćene vode Subotice su se ulijevale u jezero, stvarajući debele naslage mulja. Kopanjem kanala je uništeno Slano jezero, gnjezdilište rijetkih slatinskih vrsta ptica.

Odušni kanal je izgrađen 1981. godine, koji je u razdoblju 1981. – 1990. godine prevodio djelomično prečišćene vode iz drugog sektora jezera Palić u kanal „Palić-Ludaš“. Glavni izvor vode za jezero postaje kanal „Palić-Ludaš“.
Od 2000. godine se ubrzava izgradnja mreže kanalizacije na području naselja Palić, sakupljene vode poslije kratkog zadržavanja u lagunama (koje se nalaze na sjevernom dijelu Slanog jezera) dospijevaju u kanal „Palić-Ludaš“.
U 2009. godine prečistač otpadnih voda grada Subotice je postao efikasniji – osim „linije vode“, dobivaju i „liniju mulja“ i od tada se stanje neprekidno poboljšava. U razdoblju od 2015. godine do danas provode se razni projekti, koji za cilj imaju poboljšanje kvalitete vode Palićkog jezera i kanala „Palić-Ludaš“, što će značajno utjecati na kvalitetu vode jezera Ludaš.

6. Riblji svijet jezera

Karakteristična vrsta nekadašnjeg Ludaškog rita je bio čikov (Misgurnus fossilis) – riba koja se prilagodila velikim sezonskim oscilacijama temperature i vodostaja, što su prirodne odlike plitkih stepskih jezera. Do šezdesetih godina, vrsta je bila masovno prisutna u plitkim, zamočvarenim dijelovima jezera. Poznata je po tome da se lako zakopa u mulj i tako preživi jedan period i bez vode. Zbog zagađenosti, čikov je nestao iz jezera. Jedino se može sresti, i to samo pojedinačnim primjerci, u vodi Kireša. Čikov je strogo zaštićena vrsta i prirodna rijetkost na teritoriju Vojvodine. Najčešća riba grabljivica jezera je štuka (Esox lucius), nešto sitniji grgeč (Perca fluviatilis) je također česta vrsta. U prošlosti su najpoznatija vrste jezera bile zlatni karas (Carassius carassius), linjak (Tinca tinca) i šaran (Cyprinus carpio). Trenutačno se njihov broj veoma smanjio i gotovo ih je potpuno potisnuo srebrni karas – babušku (Carassius gibelio), koji je unesen u naše vode i danas naseljava sve vodotoke Vojvodine zahvaljujući svom velikom biološkom potencijalu razmnožavanja i mogućnosti opstanka u vodama s malom količinom rastvorenog kisika. Ženke su se u stanju razmnožavati i bez mužjaka – bez oplodnje -– partenogenetski. Prigodom mrijesta dovoljna je prisutnost samo ostalih vrsta šaranolikih riba. Danas je u Ludašu prisutno oko 15 vrsta riba, od kojih su štuka, čikov i som (Silurus glanis) na popisima od nacionalnog i međunarodnog značaja.

7. Biljni svijet vlažnih livada

Jedino mjesto na kojem su se održale rijetke i ugrožene vrste higrofilnih livada i slatina su depresije sjeveroistočne i sjeverozapadne obale Ludaškog jezera. Nekada su one bile široko rasprostranjene, ali su zbog izmijenjenih uvjeta staništa iščezle. Voda, kao najznačajniji ekološki faktor utječe na opstanak ovakvih staništa. Na tresetnoj podlozi, koja je u procesu postupnog isušivanja, još uvijek se mogu naći orhideje, dok su vrste koje žive u močvarama i slatinskim močvarama prisutne samo u fragmentima oko ušća Kireša u jezero i na području Pereša. Iako je površina pod vlažnim livadama oko Ludaškog jezera znatno smanjena, ovdje još uvijek žive zaštićene i strogo zaštićene vrste i neki panonski endemi, kao kratkoglavičasta palamida (Cirsium brachycephalum).

8. Ptice vlažnih livada

Jezero s priobalnom vegetacijom je tip staništa za koje je većina vrsta ptica vezana, kako u razdoblju gniježđenja, tako i tijekom selidbe-migracije i zimovanja. Odvodnjavanje u prošlom stoljeću je utjecalo da se neke vlažne livade isuše i zbog toga je značajno izmijenjen ptičji svijet na području: Muljača i barska šljuka se više ne gnijezde, dok je brojnost populacije vivka i vlastelice znatno opala. Samo se nekoliko parova obje vrste gnijezdi na vlažnim livadama sjeverno od jezera. Tijekom visokog vodostaja, ove livade su odmorište i hranilište za mnoge vrste ptica u migraciji. U tom razdoblju se često viđaju rode, razne vrste čaplji, gusaka i druge vodene ptice.