Specijalni rezervat prirode ,,SELEVENJSKE PUSTARE”. Posjetiteljska staza SELEVENJ 3800 m

1. Specijalni rezervat prirode „Selevenjske pustare“

Površina: 677 ha

Središnja točka: po Greenwichu 46°08’37” N-19°53’37” E, po Gauss-Krugeru 5111.675-7414.325
Područje se pruža duž granice Subotičko-Horgoške pješčare i lesnog platoa Bačke. Kao granična zona dvaju geografskih područja, predstavlja ekoton velikog biodiverziteta. Blizina podzemne vode, koja na valovitom terenu stvara močvare i slatine u neposrednoj blizini ekstremno suhih pješčarskih staništa, dodatno povećava raznovrsnost. Ističe se svojim florističkim vrijednostima, među njima su veoma atraktivne vrste iz porodice orhideja i perunika. Za neke biljne vrste Rezervat je jedino nalazište u našoj zemlji, ili je jedno od postojećih malobrojnih nalazišta. Od životinjskih vrsta također je prisutan veliki broj vrsta od međunarodnog značaja. Područja Rezervata čine fragmenti pustare s određenim površinama voćnjaka i njiva između dva naselja.
Ovaj pustarski kraj nikada nije bio gusto naseljen i osim ponekog majura ili salaša, ovdje se uglavnom napasala stoka. Na području postoje arheološka nalazišta od kojih je srednjovjekovno crkvište, Templompart, otkriveno prilikom izgradnje autoceste.
Nekada tradicionalno vinogradskog područje, koje je koristilo klimatske i geološke prednosti pješčarske podloge danas ima mnogo više voćnjaka. Uglavnom se uzgajaju jabuke, kruške, breskve i marelice, a vinogradarstvo je u usponu uz proizvodnju starih sorti kao npr. kadarka i kevedinka. Stočarstvo, nekada tradicionalna djelatnost na pustari, danas nije dovoljno zastupljeno. 
Dijelovi Rezervata/Subjedinice: Volujski pašnjak, Degelica, Bogarzo, Templompart, Selevenjska šuma, Lofej, Traćik, Kilapoš, Stočni pašnjak, Čengeš rampa

2. Stepa na pijesku i lesnim otočićima

Otvorena, suha staništa Selevenjskih pustara pokriva stepska vegetacija. Osnovne karakteristike ovog tipa staništa su odraz ekoloških prilika na kontaktu lesa i pijeska. Na pjeskovitoj podlozi nestabilna pješčarska vegetacija postupno prerasta u stepsku specifičnih odlika.
Posebno su zanimljive stepe na crnici na ,,lesnim otočićima“. Neznatno su uzdignute nad depresijama koje su pod slatinama. Zbog toga neki slatinski elementi ulaze u građu ovih stepa, što je jedinstveno u širim razmjerima. Iskonske stepske pustare su indikatori nekadašnjih kserotermnih staništa, pa u svojoj građi obuhvaćaju reliktne i endemske vrste, kao što su gorocvijet (Adonis vernalis), presličica plava (Muscari botryoides), zatim brojne orhideje- šarenbubac paukoliki (Ophrys sphegodes), plastak (Anacamptis pyramidalis), kao i neke vrste životinja od međunarodnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti – modrovrana (Coracias garrulus) kao i karakteristična vrsta pauk-osa (Argiope bruennichi).

3. Plavne šume

Javljaju se u najdubljim depresijama gdje je tijekom većeg dijela godine prisutna zasićenost zemljišta vodom. Floristički je siromašna i s vrlo slabo razvijenim katom žbunja. Na obodu šume su pojedinačni primjerci bijele topole (Populus alba) i hrasta lužnjaka (Quercus robur), a u centru dominira panonski jasen (Fraxinus angustifolia subsp. Pannonica). Dominantan ekološki faktor za opstanak ovog staništa je razina podzemnih voda.
Nekada su u pustari, depresije s plavnim šumama, bile utočiste živom svijetu u sušnim razdobljima. Nestanak ovih šuma je posljedica uređivanja voda i intenzivne poljoprivrede (njive i voćnjaci). Zbog toga je predio postajao sve pustiji, biodiverzitet se smanjio, ali su i danas prisutne barska perunika (Iris pseudacorus), gatalinka (Hyla arborea), barska kornjača (Emys orbicularis), obična bjelouška (Natrix natrix), mali slavuj (Luscinia megarhynchos), crna roda (Ciconia nigra) i brojne vrste sitnih glodara.

4. Mjere aktivne zaštite prirode

Bogat i raznovrstan biljni i životinjski svijet Selevenjskih pustara je glavna osnova za proglašenje zaštite ovog rezervata panonskog pustarskog karaktera. Na žalost, negativnim utjecajem čovjeka – narušavanjem vrijednosti rezervata, mnogi iskonski stanovnici su ostali bez svog prirodnog okruženja i neophodnih uvjeta za život. Da bi preživjeli, njima je potrebno sudjelovanje čovjeka. Čišćenjem pješčarskih šumskih čistina i stepskih livada od invazivnih vrsta (bagrem, koprivić, cigansko perje i kiselo drvo) se sprječava njihovo zarastanje. Propisno košenje livada u određenom razdoblju godine (srpanj), prilagođeno karakteru vegetacije i uvjetima i načinu gniježđenja ptica, kao i ograničeno pašarenje sačuvat će ova izuzetno vrijedna staništa i spasiti od daljeg propadanja. Postavljanjem umjetnih duplji za ptice koje se ovdje gnijezde, periodičnim hranjenjem i pojenjem, kao i praćenjem promjena u biljnom i životinjskom svijetu, pomažemo im na pravi način. Očuvajmo Selevenjske pustare za generacije koje dolaze. Neka i one uživaju u njihovoj jedinstvenoj ljepoti.

5. Selevenjska šuma

Selevenjske pustare se sastoje iz 10 dijelova, „otočnih“ cjelina okruženih njivama i voćnjacima. Većina dijelova su otvorena travnata staništa pješčanog, stepskog ili slatinskog tipa. Selevenjska šuma je sekundarni šumski ekosustav, nastao sadnjom u XIX. stoljeću. Predstavlja pribježište za živi svijet šuma kojih u okruženju više nema, kao i za biljke i životinje šumskih čistina i pješčanih dina.
Od ranog proljeća do kasne jeseni na svakom koraku nailazimo na zaštićene biljke, od kojih se svojom ljepotom naročito ističe prugasti šafran (Crocus reticulatus) i divlje orhideje.
Stara stabla i oborena debla u šumi postaju stanište za veliki broj gljiva i mikroorganizama. U procesu kruženja materije i protjecanja energije, one polako razlažu drvo i stvaraju humus i stelju. Najznačajnije vrste ptica su jastreb (Accipiter gentilis), obični mišari (Buteo buteo), šumska sova (Strix aluco), crna žuna (Dryocopus martius), drozd pjevač (Turdus philomelos).
Mala površina šume može pružiti utočište ne samo sitnim životinjama, već i krupnim sisavcima – obični jelen (Cervus elaphus), srna (Capreolus capreolus), divlja svinja (Sus scrofa) i obični šakal (Canis aureus).

6. Šumske čistine

Jedino očuvano šumsko stanište u Rezervatu Selevenjska šuma, prošarana je pješčarskim i stepskim čistinama i močvarno-zabarenim depresijama. Pješčarska mikrostaništa na čistinama Selevenjske šume su botanički izuzetno vrijedna. Zaklonjena okolnim šumskim oazama manje su ugrožena od pijesaka uz putove i obrađene parcele. Ove čistine predstavljaju ,,netaknute otoke” gdje i dalje žive specifične pješčarske zajednice. Najznačajnije vrste su: pješčarska perunika (Iris humilis subsp. arenaria), zelembać (Lacerta viridis) i leganj (Caprimulgus europaeus). Pješčarski šušuljak (Gypsophila arenaria) živi na dvjema pješčarskim čistinama u Selevenjskoj šumi i to je njegovo jedino nalazište u Srbiji. Malobrojne populacije razvijene na prostorno veoma ograničenom staništu, koje uz to obrasta podrastom agresivnog bagrema, predstavljaju ozbiljne razloge koji bi mogli dovesti do iščezavanja ove vrste.

7. Nestanak pješčara

Tipični otvoreni pijesci, kojih je danas veoma malo na području Selevenjskih pustara, ili su pod pionirskom vegetacijom karakterističnom za još uvijek nevezane pijeske, ili su pod vegetacijom u različitim fazama obrastanja.
Na nekada otvarane pijeske i pješčane dine, podsjećaju samo male površine u zaštitnoj zoni rezervata. One su pod zasadima voćnjaka koji su zamijenili nekadašnje vinograde, a dosta je i napuštenih površina pod ruderalnom vegetacijom. Pojasevi pijeska koji obrubljuju putove unutar rezervata, staništa su tipičnih pješčarskih vrsta s obzirom na to da na njima vjetar stalno previjava pijesak. Dinski reljef otvorenih pijesaka ima veliki značaj za vrste biljaka i životinja koje podnose specifične sušne uvjete života. Tipični predstavnici su kovilje (Stipa capillata), srčanica (Onosma arenarium), mravinji lav (Myrmeleon formicarius), stepski gušter (Podarcis tauricus), poljska ševa (Alauda arvensis), stepska trepteljka (Anthus campestris), pupavac (Upupa epops), rusi svarčak (Lanius collurio).

8. Gazdovanje na starinski način

Nekada su se pustare i pješčare koristile za ispašu i čuvanje stoke, naročito ovaca. Vlažne livade su bile košene nakon visokih voda u proljeće i u jesen. Tako je na svim travnatim staništima održan specifični karakter zeljastih biljnih zajednica. Prestanak tradicionalnog korištenja prirodnih resursa izazivao je nepovoljne promjene u strukturi biljnih zajednica.
Velike površine pod vinogradima i monokulturama usjeva predstavljaju selektivno propusne barijere za mnoge vrste, jer su se karakteristike predjela bitno izmijenile.
Povratak tradicionalnom načinu obrade vinograda, pašarenju i tradicionalnom stočarenju unutar Rezervata je način da se doprinese stabilnosti i očuvanju autohtone prirode Selevenjskih pustara.

9. Biljni i životinjski svijet pješčare

Otvoreni pijesci Selevenjskih pustara predstavljaju stanište za veliki broj prirodnih rijetkosti.
Ovdje svoje utočište nalaze veoma rijetke i ugrožene vrste biljaka, kao što su ibrišim karanfil (Dianthus superbus) i sibirska perunika (Iris sibirica). Javljaju se i endemske vrste – pješčarski mrazovac (Colchicum arenarium) i žednjak pješčarski (Sedum sartorianum), kao i druge značajne vrste – kozinac rutavi (Astragalus dasyanthus), granati kosatik (Anthericum ramosum), kratkoglavičasta palamida (Cirsium brachycephalum) i kalužđerka purpurna (Epipactis atrorubens). Od zaštićenih insekata, svakako moramo spomenuti skakavca (Acrida ungarica), od vodozemaca je značajna šumska žaba (Rana dalmatina) i obična češnjarka (Pelobates fuscus). Iz grupe gmizavaca je karakteristična smukulja (Coronella austriaca), a od ptica se pojavljuje crnoglava travarka (Saxicola rubicola), pčelarica (Merops apiaster) i velika strnadica (Emberiza calandra). U velikom broju se javljaju i predstavnici grupe sisavaca – europski jež (Erinaceus europaeus), kuna zlatica (Martes martes), jazavac (Meles meles) i lisica (Vulpes vulpes).

10. Ugroženost vrsta

Položaj rezervata, različiti tipovi zemljišta, slane vode u blizini površine, doprinijeli su formiranju mozaika specifičnih mozaičkih asocijacija (otvorenih stepskih, slatinskih, livadskih, močvarnih, pjeskovitih i šumskih staništa), što je uvjetovalo i raznoliku faunu.
Registrirano je mnogo staništa rijetkih, reliktnih, globalno ugroženih vrsta, od kojih je većina na crvenom popisu flore Srbije. Ove zaštićene vrste su najvrjedniji predstavnici osjetljivih ekosustava Panonske nizine i šire regije. U Rezervatu se javljaju i druge vrste, ugrožene u Vojvodini: svjećica (Gentiana pneumonanthe), močvarni mravnik (Phengaris teleius), Isophia costata, sivi svračak (Lanius minor), bregunica (Riparia riparia) i soko lastavičar (Falco subbuteo).

11. Čovjek i priroda

Tradicionalna i umjerena obrada zemlje je sačuvala dragocjena prirodna staništa Selevenjske pustare. Međutim, tijekom posljednjih dvaju stoljeća, intenziviranje poljoprivrede i drugih aktivnosti su doveli do značajnih izmjena u izgledu predjela u rezervatu. Pretjerana obrada zemlje, poljoprivredne monokulture, pojava invazivnih biljnih i životinjskih vrsta, dovele su do značajnog smanjenja biološke raznovrsnosti. Loše upravljanje vodama na cijelom području, prekomjerna ispaša, kao i nedostatak ispaše, neovlašteno sakupljanje rijetkih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, ilegalna odlagališta smeća, upotreba kemikalija i uzurpacija terena, dovelo je do transformacije ovog predjela. U interesu svih nas je sačuvati naše prirodne vrijednosti. Međutim, u prirodi čovjeka je da tek kad izgubi neku vrijednost, postane svjestan njenog značaja.
Sačuvajmo Selevenjske pustare za buduće generacije, tako da i one mogu da uživaju u ljepoti!

12. Živi svijet vlažnih livada

Najniži dijelovi rezervata su pod trskom na koju se nastavlja travna vegetacija i vegetacija povremeno plavljenih livada. Ova tipična vlažna staništa su pod vodom tijekom većeg dijela godine i vegetacijskog razdoblja većine biljnih vrsta. Od prirodnih rijetkosti vlažnih livada izdvaja se veliki šuškavac (Rhinanthus alectorolophus) koji je endemska vrsta Panonske nizine. Također, na istom staništu živi i veliki kaćunak (Anacamptis laxiflora), čija je ugroženost sve veća zbog isušivanja staništa i sve manjeg broja vlažnih godina, kada se područje plavi.